EU otvorila natječaj za sedam AI gigatvornica deset milijardi eura da Europa ne ostane bez vlastite računalne snage

Ako se ikad zapitate zašto europske tvrtke čekaju red za grafičke procesore dok američki i kineski AI laboratoriji naručuju cijele flote čipova odjednom, jučer je Europska komisija napravila prvi konkretan korak da to promijeni. U srijedu, 30. srpnja, službeno je otvoren natječaj za izgradnju do sedam takozvanih AI gigatvornica diljem Unije, s deset milijardi eura javnog novca na stolu.

Konkretno, dogodilo se ovo: Europska komisija je pozvala tvrtke i konzorcije da se natječu za izgradnju sedam velikih računalnih centara namijenjenih treniranju najzahtjevnijih AI modela, svaki opremljen s najmanje 100.000 najnovijih AI čipova, što je prema procjeni Komisije otprilike četiri puta više računalne snage od bilo kojeg centra koji danas radi u EU. Deset milijardi eura dolazi iz javnog proračuna, a Komisija računa da će to privući još dvadeset milijardi privatnog kapitala, čime bi cijeli paket narastao na oko trideset milijardi eura. Rok za prijave je 12. studenog 2026., odluke o dodjeli očekuju se početkom 2027., a prve gigatvornice trebale bi proraditi sredinom 2028.

Ovo nije prvi korak u projektu, samo prvi službeni. Neformalni poziv na iskaz interesa, zatvoren 20. lipnja, već je prikupio 76 prijava iz 16 država članica za 60 različitih lokacija, s ukupno prijavljenim investicijama od preko 230 milijardi eura, što pokazuje koliko je apetit industrije zapravo velik u odnosu na ono što će se stvarno financirati iz ovog natječaja.

Pristup natječaju imaju tvrtke, cloud provideri i konzorciji spremni uložiti vlastiti kapital uz državno sufinanciranje, jer prema pravilima Unija pokriva do 17 posto kapitalnih troškova infrastrukture, države članice moraju uskladiti taj iznos, a ostatak mora doći od privatnih ulagača unutar konzorcija. Komisija je već potpisala pisma namjere s američkim proizvođačima čipova AMD-om, Nvidiom i Qualcommom kako bi konzorcijima osigurala pristup hardveru, što je koristan signal, ali i podsjetnik da EU i dalje ovisi o istim dobavljačima čipova kao i američke tvrtke, a ne o nekoj neovisnoj europskoj alternativi.

Zašto je ovo bitno za nekoga tko vodi firmu u Hrvatskoj, čak i ako nikad neće graditi vlastiti data centar: ako projekt uspije, dio te računalne snage trebao bi kroz mrežu takozvanih AI tvornica postati dostupan i manjim europskim tvrtkama i startupovima za treniranje i pokretanje vlastitih modela, umjesto da svi ovise isključivo o američkim cloud divovima. To je razlika između plaćanja rente strancu i plaćanja rente susjedu, ali tek ako se gigatvornice stvarno izgrade i ako pristup doista bude otvoren širem krugu tvrtki, a ne samo velikim konzorcijima koji ih grade.

Glavno ograničenje je vremensko i strukturno: ovo je tek otvaranje natječaja, ne gotov projekt. Odluke o dodjeli padaju tek početkom 2027., a prve gigatvornice ne prije sredine 2028., pa nikakav učinak na dostupnost računalne snage neće biti vidljiv još barem dvije godine. Uz to, javni novac pokriva samo dio troška, pa uspjeh cijelog paketa ovisi o tome hoće li se privatni kapital od dvadeset milijardi eura stvarno pojaviti, a ne samo najaviti. I dok Komisija tvrdi da će gigatvornice biti četiri puta snažnije od današnjih europskih centara, to je i dalje njena vlastita procjena, ne neovisno izmjerena brojka, a takva snaga i dalje može zaostajati za klasterima koje već grade najveći američki AI laboratoriji. Ovo je realnije čitati kao pokušaj da Europa ne zaostane još više, ne kao pretjecanje konkurencije.

Deset milijardi eura i sedam gigatvornica zvuče impresivno na papiru, ali za sada je to natječajna dokumentacija, ne betonirana zgrada s uključenom strujom. Vrijedi pratiti tko se prijavi do studenog i hoće li najavljeni privatni kapital stvarno stići, jer upravo to će pokazati je li ovo početak europske računalne neovisnosti ili samo još jedna ambiciozna najava koja će se na kraju mjeriti u godinama kašnjenja.